Mnogi tvrde da sam brižna i posvećena majka dva tinejdžera. To dvoje dece često kaže kako imaju zahtevnu, previše doslednu i ponekad strogu majku, ali da je ne bi menjali ni za šta na svetu. Uvek dodam na to da su oni moja najjača baterija, moja solarna energija za sve, moj čarobni štapić koji je, laganim pokretom ruke Svevišnjeg, odredio moj životni put i pravac kretanja.
Drugi primećuju da obožavam svog psa, da puno šetam i bicikliram kad god stignem, da pasionirano pišem, što za mnoge eminentne portale i časopise, što za svoju dušu, da dosta čitam, da planinarim, da učim sudjok i izučavam Bahove cvetne esencije, da mi muzika i ples teku venama... Mali okvir mog života ispunjavam bogatim sadržajem, a bojim ga radoznalošću i posipam prahom ljubavi. Baš kao što stavljamo prstohvat mirisnog začina u omiljeno jelo.
Mnogi me pitaju: zašto nutricionizam? Meni je to logičan nastavak ličnog usavršavanja i napredovanja u oblasti biologije, koju sam davno zavolela i izabrala. Tražila sam se u različitim načinima ishrane, eksperimentisala sa restrikcionim dijetama i gladovanjem, čitala i obučavala se. I u svemu uživala i uvek pronalazila motiv za dalje. Ishrana je stil života, nije puko unošenje hrane u usta. Kroz hranu unosimo materijal za energiju, u hrani negujemo naše emocije, sa hranom se identifikujemo i čvrsto povezujemo. Zato je odabir hrane presudan, a njenu količinu odrediće naše trenutne potrebe. Molekulima hrane hranimo ćelije, njenom energijom ispunjavamo dušu.